Jedan od možda manje očekivanih aspekata novog Generalnog urbanističkog plana kao strateškom planu od najvećeg značaja je činjenica da je eksplicitno postavio svoje ciljeve u odgovoru prema krizi od 2008. godine. Poput ostalih GUP-ova koji će biti doneti u ovom planskom ciklusu, u novosadskom je bilo potrebno sagledati dugoročne posledice svetske krize koje su se osetile u celoj zemlji, što ga čini vrlo specifičnim. Ovo je verovatno prvi GUP koji to čini. Recimo, pod odeljkom 4. “Ocena i način sprovođenja važećeg plana u kontekstu postavljenih ciljeva” (str. 34—37) nalazimo sledeće:
Mere međunarodnih i evropskih monetarnih vlasti koje su preduzete u cilju saniranja posledica ekonomske krize i podsticanja privrednog razvoja dovode do snižavanja kamatnih stopa. Kamatne stope centralnih banaka najrazvijenijih država su negativne ili se kreću u rasponu od nule do jednog procenta. Na taj način novac, pre svega onaj koji u svetskim razmerama predstavlja vodeću tzv. rezervnu valutu, gubi svoju funkciju čuvara vrednosti. Kako bi izbegli gubitke, po osnovu negativnih kamatnih stopa na novčane depozite i finansijska ulaganja, privrede i pojedinci koji stvaraju viškove vrednosti sve više se opredeljuju da ulažu u nekretnine. Ovaj trend se oseća i u Novom Sadu, gde već od 2013. godine statistički podaci pokazuju porast građevinske aktivnosti. Takođe, i tržišna vrednost nekretnina u Novom Sadu od 2013. godine beleži rast, koji u kontinuitetu traje do danas.
Stoga je GUP potvrdio ono što se inače dešavalo sa nekretninama u toku kriza. Posle “svetske ekonomske krize 2008. godine” (str. 35) je usledio paradoksalni porast građevinske aktivnosti — od kada su više klase počele da “beže” odnosno da, umesto u kešu, vrednost čuvaju kroz investiranje u nekretnine. Posle krize 2008. godine se desio paradoksalni porast građevinske aktivnosti — od kada su više klase počele da “beže” odnosno da, umesto u kešu, vrednost čuvaju kroz investiranje u nekretnine. Ovaj trend je u slučaju Novog Sada ubrzan i dovođenjem izmenjenog Zakona o planiranju i izgradnji, odnosno uspostavljanja objedinjene procedure u izdavanju građevinske dozvole od 2015. godine Ovo je inače period u toku kog su gotovo sve domaće banke osim Komercijalne banke, privatizovane. Kako bilo, ovaj trend je u slučaju Novog Sada, prema GUP-u, ubrzan i dovođenjem izmenjenog Zakona o planiranju i izgradnji, odnosno uspostavljanja objedinjene procedure u izdavanju građevinske dozvole od 2015. godine. Ovakav “odgovor na krizu” bi bio nemoguć bez socijalne krize u Republici Srbiji koja je samo godinu posle bila proglašena prvom u Evropi po nejednakostima u prihodu. Ovoj krizi nije pomoglo ni dizanje cene kvadrata usled “parkiranja viškova vrednosti” u nekretnine, kako kaže GUP[1]. Stoga je poslednja stvar koju bi trebalo uraditi — produbiti socijalnu krizu.
Međutim, to se zapravo dešava i to upravo kroz GUP. Naime, kako je stvar počela sa krizom iz 2008. tako se i završila. Privredni delovi “vizije i ciljeva prostornog razvoja” kako se zove sledeća tačka koja bi trebalo da ponudi odgovore na analizirano stanje, zapravo paralelno prati odgovore SNS-a na pomenutu krizu iz 2008. godine — godine kada je ova stranka upravo i nastala. A to je: “Stvaranje prostorno-planskih uslova za brži rast i privlačenje investicija, te razvoj visokoprofitabilnih delatnosti i preduzetništva.”. Ovakva “vizija” privlačenja stranih investicija se onda na stranici 42. konkretizuje upravo kroz planiranje “atraktivnih sadržaja u priobalju“:
Planiranjem atraktivnih sadržaja u priobalju povećava se kvalitet života stanovnika ali se stvara i prilika za privlačenje novih investicija i realizaciju kapitalnih projekata od značaja za Grad Novi Sad, APV i Republiku Srbiju. Osnovni koncept razvoja treba da bude planiranje visokokvalitetnog pejzažnog prostora, sa vizuelnim i fizičkim pristupima obali tokom cele godine, formiranje priobalja koje predstavlja mesto rekreacije, sporta, turizma ali i mesto gde se stanuje i radi. Područje Kameničke ade, Ribarskog ostrva, prostor nekadašnjeg brodogradilišta i industrije na levoj obali Dunava, kao i područje u okruženju ušća Kanala Dunav–Tisa–Dunav u Dunav, sa leve i desne strane obale, pružaju mogućnost za uređenje i realizaciju novih sportskih, rekreativnih, turističkih sadržaja i opštegradskih centara uz Dunav koje će podržati ekološku, ekonomsku, socijalnu i kulturnu ravitalizaciju priobalja. Na ovaj način ostvaruje se pravilan razvoj ukupnog pojasa leve obale Dunava i obala Kanala Dunav–Tisa–Dunav, otvarajući nove perspektive razvoja i neposrednog okruženja.
Iz ovog ugla je vrlo zanimljivo da se u jednom delu plana kritikuju tendencije koje će u drugom delu biti inkorporirane u njega. Bez pominjanja imena, upravo je to urađeno “Novim Sadom na vodi” čiji elementi — poput proglašavanja brodogradilišta za opštegradski centar gde bi se mogli graditi stambeno-hotelski kompleksi od 20 spratova — se nalaze u GUP-u[2]. Stoga je sve veće ulaganje viših klasa u skupocene nekretnine kao posledica krize 2008. zapravo finalizirano upravo kroz GUP[3].
[1] Novosađanima je poznat primer jedne od direktorki novosadske kompanije „Promist“ odnosno jedne od vlasnica Galensa, Sanje Petrić, koja je lično kupila 205 parcela na Fruškoj gori i njenim obroncima. Igrom slučaja, upravo će njima rasti vrednost kako se Fruška gora bude povezivala tunelom i mostom koji gradi kineska kompanija CRBC.
[2] Vlasnik prostora na istoj parceli je uz to, Galens. Pored ovoga, izmeštanje nasipa je takođe aminovala hidrološka studija privatizovanog instituta “Jaroslav Černi”.
[3] Pored ovoga, plan je takođe prekršio tačku 16a, član 45a Zakona o planiranju i izgradnji koji sam analizira, budući da nije organizovan rani javni uvid za njegovo donošenje koje se desilo nekoliko dana pred preznike.
Aleksandar Matković

Facebook HERE.
Subscribe HERE.
One thought on “Koliko vizija novog Generalnog urbanističkog plana Novog Sada (pro)izlazi iz krize 2008?”