Perry Anderson je 1984. bio jedan od učesnika na skupu marksističkih centara u Političkoj školi u Kumrovcu 1983. godine (31. 10 – 2. 11.) povodom stogodišnjice smrti Karla Marksa. Konkretno, učestvovao je na okruglom stolu pod nazivom “Šta je marksizam danas?”, čiji transkript se nalazi u prvom broju časopisa Kumrovački zapisi (intervencija dole: str. 101).
Pored njega su od poznatih marksista učestvovali Göran Therborn i Wolfgang Fritz Haug, a nekoliko godina pre toga Eric Hobsbawm, Michael Löwy, Coletti, itd. To samo po sebi govori o tome koliko sistem marksističkih centara nije bio tek izolovana ili usputna mreža ustanova. Naprotiv. U rečima Andersona bismo mogli prepoznati i neke današnje probleme ovih prostora:
“Samo nekoliko riječi kao odgovor na pitanje – što mislim o općoj teoriji Samira Amina. To mogu rezimirati, jer su, po mom mišljenju, Aminove teorije neka vrsta modernizirane verzije tradicije utemeljene posebno od ruskih narodnjaka krajem 19. stoljeća. To je taj oblik antikapitalizma koji je pretjerano izražen u radovima Samira Amina i s obzirom na takav njegov pristup dijelim vrlo kritičku ocjenu druga Depaquita. Pridodao bih još jednu činjenicu koja je praktički zaključak ovakvog neonarodnjačkog pogleda, a to je da on može biti izuzetno opasan za radnike i za međunarodni radnički pokret u onoj mjeri u kojoj podstiče, teoretizira, sistematizira i veliča politiku ekonomske autarhije, samodovoljnosti i odvojenosti od svjetske privrede. Ta politika je ona politika koju je po tradiciji imperijalizam nastojao nametnuti uspješnim radničkim revolucijama u ovom stoljeóu. Podsjetimo se samo divljačke ekonomske blokade sovjetske revolucije, dugogodišnje blokade i karantene kineske revolucije, stalne blokade kubanske revolucije. Sve je to imperijalistička politika i preokrenemo li ove karakteristike imperijalizma u odlike socijalističkog karaktera i tome slično, onda je to, po meni, duboko perverzivan proces.”
Kada se ovo postavi u kontekst debata o imperijalizmu i nacionalizmu od pre nekoliko godina i postaje vrlo jasno koliko su takve debate bukvalno rešene decenijama unazad. Za razliku od tada, pre nekoliko god se upravo zagovarala takva pozicija (autarkija) upravo na temelju Samir Amina (podsetimo na Princip.info).
2 thoughts on “Perry Anderson u Jugoslaviji”